1 Kings 11
1 Kralj Salomon ljubio je, osim faraonove kćeri, mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje,
2 dakle iz naroda za koje je Gospodin bio zapovjedio sinovima Izrćlovim: “Ne upuštajte se s njima, i oni ne smiju općiti s vama. Inače će oni, posve sigurno, privući vaša srca svojim bogovima.” Njima prionu Salomon ljubeći ih.
3 I imao je sedam stotina žena kraljica i tri stotine priležnica. I njegove ga žene zavedoše.
4 Kad je Salomon bio ostario, njegove mu žene privukoše srce drugim bogovima. Njegovo srce nije više nepodijeljeno pripadalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao srce njegova oca Davida.
5 I Salomon je štovao Aštartu, boginju Sidonaca, i Milkoma, strahotu Amonaca.
6 Salomon je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije hodio za Gospodinom do kraja kao njegov otac David.
7 Tada Salomon sagradi žrtvenu visinu za Kemoša, strahotu Moabaca, na gori istočno od Jeruzalema, i isto tako za Milkoma, strahotu Amonaca.
8 Isto učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile svojim bogovima kâd i žrtve klanice.
9 I Gospodin se razgnjevi na Salomona, jer je bio odvratio svoje srce od Gospodina, Boga Izrćlova, koji mu se bio javio dva puta
10 i zapovjedio mu da ne štuje drugih bogova. Ali on nije pridržavao onoga što mu je Gospodin bio zapovjedio.
11 Zato Gospodin dade poručiti Salomonu: “Budući da se nisi pridržavao mojega saveza i uredaba, što sam ti ih odredio, otrgnut ću od tebe kraljevstvo i dati ga tvojemu sluzi.
12 Ali to još ne ću učiniti za tvojega života zbog tvojega oca Davida. Tek ću ga tvojemu sinu oduzeti.
13 Ipak, ne ću od njega otrgnuti cijelo kraljevstvo. Jedno ću pleme dati tvojemu sinu zbog Davida, mojega sluge, i zbog Jeruzalema, što sam ga izabrao.”
14 I Gospodin dade podići Salomonu protivnika u Edomcu Hadadu, iz kraljevske obitelji u Edomu.
15 Kada je David onda tukao Edomca, i vojskovođa Joab otišao da pokopa pobijene, a sve muškarce sposobne za oružje u Edomu dao poubijati
16 ? jer je Joab proboravio tamo šest mjeseci sa svim Izrćlom, dok nije istrijebio sve edomske muškarce sposobne za oružje u Edomu?
17 tada uteče Hadad s nekoliko Edomaca, koji su bili sluge njegova oca i ode u Egipat. Hadad je tada bio još malen dječak.
18 Odoše iz Midjana i dođoše u Paran. Iz Parana uzeše sa sobom ljude i dođoše u Egipat k faraonu, egipatskom kralju. Ovaj mu dade kuću i odredi mu hranu. Dade mu i zemlje.
19 Hadad nađe veliku milost u faraona, tako da mu dade sestru svoje žene Tafnese za ženu.
20 Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata. Tafnesa mu u faraonovoj palači dade prvi odgoj. Tako ostade Genubat u faraonovoj palači među faraonovom djecom.
21 A kad Hadad u Egiptu doču da je David počinuo kod svojih otaca i da je mrtav vojskovođa Joab, zamoli on faraona: “Pusti me da idem u svoju zemlju!”
22 Faraon ga upita: “A nedostaje li ti što kod mene, pa zato hoćeš ići u svoju zemlju?” On odgovori: “Ništa! Ali me pusti da idem!”
23 Tada mu Bog kao protivnika podiže Rezona, Elijadova sina, koji je bio pobjegao iz blizine svojega gospodara Hadarezera, sopskoga kralja.
24 On je skupio ljude oko sebe i postao vođa čete onda kad je David počinio krvoproliće među njima. Oni tada odoše u Damask, ostadoše tamo, i vladali su u Damasku.
25 On je bio Izrćlov protivnik, dok je god živio Salomon. Osim zla što ga je učinio Hadad, mrzio je i on Izrćla dok je god bio kralj nad Aramom.
26 I Jeroboam, sin Nebatov, Efraćanin iz Sareda, njegova se mati zvala Serva i bila je udovica, Salomonov činovnik, pobuni se protiv kralja.
27 Uzrok zbog kojega je ustao protiv kralja bio je ovaj: Salomon sagradi Milo i poravna jamu u gradu Davida, svojega oca.
28 Jeroboam je bio čestit čovjek, i kad je Salomon vidio da je mladi čovjek vješt u poslu, postavio ga je za nadzornika nad svim radovima u Josipovoj kući.
29 Tada se dogodilo da Jeroboam ode iz Jeruzalema i da ga na putu susretne prorok Ahija iz Šila. On je upravo imao nov plašt na sebi. Obojica su bili sami u polju.
30 Tada Ahija uze novi plašt, koji je imao na sebi, razdere ga na dvanćst dijelova
31 i reče Jeroboamu: “Uzmi sebi deset komada! Jer ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Evo, istrgnut ću iz Salomonove ruke kraljevstvo i tebi ću dati deset plemena.
32 Oni će zadržati samo jedno pleme zbog mojega sluge Davida i zbog Jeruzalema, grada koji izabrah između svih plemena Izrćlovih,
33 jer ostaviše mene i pokloniše se Aštarti, božici Sidonaca, Kemošu, bogu Moabaca, i Milkomu, bogu Amonaca; nisu hodili mojim putovima, nisu činili što je meni po volji, i nisu se pridržavali mojih uredaba i zapovijedi, kao što je to činio njegov otac David.\
34 Ali ne ću mu oduzeti cijelo kraljevstvo, nego ću ga ostaviti neka vlada dok je god živ, zbog mojega sluge Davida, kojega izabrah, i koji se pridržavao mojih zapovijedi i uredaba.
35 Ali ću njegovu sinu uzeti kraljevstvo i tebi ga dati, naime deset plemena.
36 Jedno jedino pleme dat ću njegovu sinu, da bude svjetiljka mojemu sluzi Davidu, vazda preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji izabrah sebi, da u njemu stanuje moje ime.
37 A tebe ću uzeti: ti ćeš vladati nad svim što ti duša želi, i bit ćeš kralj nad Izrćlom.
38 Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim, i ako budeš išao mojim putovima i činio što je meni po volji, pridržavajući se mojih uredaba i zapovijedi, kao što je to činio moj sluga David, ja ću biti s tobom i sagradit ću ti kuću tako tvrdu kao što sam sagradio Davidu, i dat ću ti Izrćla.
39 Zbog toga ću ponižavati Davidove potomke, ali ne za sva vremena.”
40 Budući da je Salomon tražio Jeroboama da ga ubije, Jeroboam je ustao i pobjegao u Egipat k Šišaku, egipatskom kralju. Ostao je u Egiptu do Salomonove smrti.
41 Ostala Salomonova povijest, i sve što je činio, i njegova mudrost, zapisani su u knjizi Salomonove povijesti.
42 A vladao je Salomon u Jeruzalemu nad svim Izrćlom četrdeset godina.
43 Tada počinu Salomon kod svojih otaca. Pokopaše ga u gradu Davida, njegova oca. Umjesto njega postade kralj njegov sin Roboam.